O sestri Juli Ivanišević
• rođena: 25. studenoga 1893. u Godinjaku kod Nove Gradiške
• krštena: 26. studenoga 1893. u župnoj crkvi u Starom Petrovu Selu
• zavjete položila: privremene 1916., doživotne 1923.
• zavjete krvlju potvrdila: 15. prosinca 1941. u Goraždu
Kod Kate s. Jule Ivanišević već se od djetinjstva zamjećivala izrazita pobožnost, dobrota i poslušnost. Voljela je čitati životopise svetaca u želji da ih nasljeduje. U dvadesetprvoj godini ulazi u Družbu Kćeri Božje ljubavi u Sarajevu, zatim odlazi na dvogodišnju početnu formaciju u Beč, tadašnje mjesto odgoja i uprave. Nakon položenih zavjeta vraća se u Bosnu. U više joj je navrata povjerena služba poglavarice, a od 1932. do 1941. mudro i s ljubavlju vodi zajednicu sestara na Palama. U svom životu odlikovala se mnogim ljudskim i moralnim vrlinama. Pamte ju kao anđeosku dušu, ljubaznu i dinamičnu, uvijek spremnu za pomoć. U teškim situacijama pokazivala je prisebnost i smirenost, bila je strpljiva i puna pouzdanja u Božju providnost. Za nju su govorili daje sveta sestra i uzorna redovnica. Zbog trajne povezanosti s Bogom zračila je posebnom duhovnom snagom i mirom. Njezino oduševljenje vlastitim zvanjem djelovalo je poticajno i na druge, privlačeći na nasljedovanje. Bila je svima prava sestra i prava majka. Koliko je voljela svoje sestre, dokazala je 11. prosinca 1941., na dan njihova zarobljeništva. Kada se na povratku iz centra Pala približavala opkoljenom samostanu i kada je shvatila da su sestre u životnoj opasnosti, bez oklijevanja im se pridružila i zajedno s njima pošla u mučeništvo, iako se mogla spasiti. Podnijela je mučeništvo s 48 godina. Želeći nasljedovati svece o kojima je čitala, od hrane koje su joj roditelji spremali za jelo dok je čuvala ovce, slaninu je poklanjala drugoj djeci, a ona je uzimala samo kruh. Meso uopće nije htjela jesti dok nije došla u samostan, (s. Ljiljana Abianac) Imala je veliko pouzdanje u Božju providnost i nikada se nije bojala da će biti neuslišana. (nekrolozi sestara)