Homilija kardinala Angela Amata, izaslanika Svetoga Oca Benedikta XVI., na misi beatifikacije 24. rujna 2011.
Mučeništvo pet sestara Družbe Kćeri Božje ljubavi tragična je, ali slavna stranica Katoličke crkve u plemenitom narodu Bosne i Hercegovine. Njihova pobjeda ima značenje mučenika prvih stoljeća kada su poganski idoli zahtijevali nevine žrtve za nastavak njihovog prolaznog i nesigurnog postojanja. Već smo čuli o povijesti njihova mučeništva. Od 1911. postojao je na Palama, blizu Sarajeva, Marijin dom, samostan katoličkih redovnica koji je vrlo brzo postao poznat po njihovim djelima ljubavi prema svima, djeci i potrebitima svih jezika i vjera, katolicima, pravoslavcima, muslimanima. Godine 1941. predstojnica zajednice bila je Hrvatica s. M. Jula Ivanišević (rođena 1893.). Ostale sestre samostanske zajednice bile su Austrijanka s. M. Berchmana Leidenix (rođena 1865.), Slovenka s. M. Krizina Bojane (rođena 1885.), druga Slovenka s. M. Antonija Fabjan (rođena 1907.) i mlada Hrvatica mađarskog porijekla s. M. Bernadeta Banja (rođena 1912.). 1 pored toga što su pripadale različitim narodnostima i tradicijama, bile su ujedinjene redovničkim pozivom i ljubavlju prema siromašnima i potrebnima u kojima su prepoznale živu sliku Krista Otkupitelja, njihova Gospodina i Učitelja.
Tragedija njihova ubojstva dogodila se za vrijeme rata 1941.-1945. godine. Ubojice nisu vodile računa o njihovu redovničkom posvećenju, niti o njihovu životu ljubavi i predanja bližnjemu. Oslijepljeni protukatoličkom mržnjom i razuzdanim egoizmom, počiniše pokolj ove grupe nemoćnih, ali nepobjedivih žena. Sestre, budući da se nisu htjele podvrgnuti neurednoj volji ratnika (gerilaca), pokušavaju pobjeći da bi obranile svoje redovničko dostojanstvo. Uhvaćene, bivaju barbarski ubijene i bačene u hladnu vodu rijeke Drine. Istu sudbinu doživjela je, nekoliko dana kasnije, stara sestra Bečanka, sestra M. Berchmana Leidenix. Dogodilo se to u prosincu 1941. godine. Srce plače gorkim suzama nad tolikom ludošću. Mučenički scenarij je vječna borba između Boga, izvora zajedništva i života, i Božjeg neprijatelja, stare zmije, izvora neprijateljstva i smrti.
U povijesti čovječanstva često prevlada slijepa mržnja koja traži priliku zatrti ljubav. Surovost pokušava uništiti dobrotu i ljubaznost. Herojsko ponašanje pet sestara Kćeri Božje ljubavi priziva sjećanje na mučeništvo sedmero braće Makabejaca, koji pred tiraninom odgovoriše da su rad je spremni umrijeti nego prekršiti Božji zakon: „Blago onom koji umre od ruke ljudi, u čvrstoj nadi koju ima od Boga: da će ga Bog uskrisiti!” (2 Mak 7,14). Pred sudom povijesti, pet slabih i nezaštićenih žena postadoše snažni i pobjedonosni heroji u obrani nepovredivosti svoga redovničkog identiteta i dostojanstva žene. Brutalnost ubojica pobijeđena je hrabrošću i jakošću tih pet redovnica, u čijem su srcu odzvanjale riječi apostola Pavla: „Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Mač? (…). U svemu tome nadmoćno pobjeđujemo po onome koji nas uzljubi” (Rim 8,35.37). Pet sestara bilo je svjesno da slijediti Krista uključuje križ žrtve i svakodnevnog svjedočenja: „Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom. (…) a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti” (Lk 9,23-24).
Danas Crkva slavi ove svoje kćeri, istinske sestre Božje ljubavi, koje su svojom mukom pokazale da su ljubav i praštanje puno jači od mržnje i okrutnosti. Kalvarija njihove patnje postala je Tabor njihove slavne preobrazbe. Dragi vjernici, Crkva je uvijek bila progonjena. Povjesničari podsjećaju da je i prošlo, dvadeseto stoljeće, bilo stoljeće mučenika. Progoni u raznim europskim zemljama i u svijetu proizveli su mnoštvo herojskih svjedoka vjere. Crkva pozna i slavi te svoje neustrašive sinove i kćeri. Primjerice, u svibnju i lipnju papa Benedikt XVI. proglasio je blaženom u Daxu u Francuskoj mučenicu s. Margerite Rutan, Milosrdnu sestru, giljotiniranu u vrijeme francuske revolucije; u VVurzburgu, u Njemačkoj, svećenika Georga Homera, koji je umro u logoru Dachau; u Dresdenu, drugog njemačkog svećenika, Aloiza Andritzki, koji je također umro u logoru Dachau; u Lubecku, trojicu mladih kapelana crkve Srca Isusova, kojima je odrubljena glava s još jednim protestantskim pastorom radi toga što su bili kršćanski odgojitelji mladeži; u Sant Mareu, u Rumunjskoj, biskupa Janoša Schefflera, ubijenog u komunističkim progonima.
Nikada Katolička crkva nije kao danas Crkva mučenika, tih Kristovih svjedoka koji nude svijetu izvanredni primjer ljubavi koja prašta, ljubi i moli za neprijatelja. Povijest Drinskih mučenica može izgledati kao povijest poniznih, onih koji ostaju i gube, pobijeđeni i poraženi. Ali, u stvari, te su redovnice pobjednice svojom čvrstom i blagom izdržljivošću pred zlom i njegovom zatornom snagom. Upravo takva izdržljivost piše pravu povijest čovječanstva. Mučeništvo unosi u ljudsku povijest svjetlo i snagu ispravne savjesti, koja uočava dobro i izvršava ga. Ispravna savjest, blagotvorni kvasac ljudske osobe, izbjegava činiti zlo, a potvrđuje i brani, i uz cijenu života, slobodu vjere i neotuđiva ljudska prava. Pet redovnica koje su danas pro-glašene blaženima pokazuju da se, ojačan samo vlastitom vjerom, i golih ruku može oduprijeti zlu. Može se pobijediti zlo i kad se biva pogođen, ali ne uzmičući pred njegovim prijetnjama. Mučenici umiru, ali čine da nanovo procvjeta istinsko čovječanstvo. Na pakao koji je načinio čovjek, s logorima, gulagom, mučilištima, ratovima, mučenik odgovara prizivom raja, mira među narodima i bratskog zajedništva.
Možemo se pitati zašto tolika okrutnost prema ovim sestrama. Zlo se obara sa svom žestinom na biskupe, svećenike, redovnice i redovnike zato što oni čuvaju značaj ljudske osobe i u okolnostima koje su izgubile svaki privid ljudskosti. Mučeništvo naših pet sestara Kćeri Božje ljubavi ukazuje na tamnu stranu povijesti, ali pokazuje i svijetlo lice istinske čovječnosti prožete evanđeljem. Njihova uspomena i njihova proslava žele pokazati kako u njima odsijeva istinska narav čovjeka, stvorena na sliku Boga -Ljubavi. Drinske mučenice su nositeljice ,jakih vrlina”, kao što su smjelost, čistoća i dobrota, koje pokazuju jakost vjere i snagu volje za podnošenje patnje i za ustrajnost u nadi. U tome se sastoji poruka koju Drinske mučenice ostavljaju Crkvi u Bosni i Hercegovini, kao i čitavoj Crkvi. Lomnoj i bojažljivoj vjeri, kakva je naša, Mučenice odgovaraju radikalno činom izvanredne proročke snage. Njihovo je mučeništvo poziv da se probudimo iz usnulosti mlakog života i zaživimo evanđeosku smjelost blaženstava. Baština mučenika nije odmazda u odnosu na njihove progonitelje, nego očitovanje Božje moći koja žrtve obasiplje snagom da trpe, opraštaju, ljube i mole za svoje krvnike.
Povijest mučenika je povijest vjere, hrabrosti i ljubavi. To je realna povijest, proživljena na koži naših pet sestara, koje s pravom postaju danas uzori evanđeoskog života. I danas je moguće, štoviše nužno, živjeti i svjedočiti Isusovu riječ u svijetu koji možda ne ubija na materijalni način, ali malo pomalo zagađuje naš um i naše srce otrovima površnosti, vjerskom indiferentnošću, verbalnim nasiljem. „Svijet mučenika” je poziv da se trgnemo iz mrtvila i odgovorimo nepobjedivim duhovnim oružjem, a to su vjera i ljubav.