0 sestri Berchmani
• rođena: 28. studenoga 1865. u Enzersdorfu, nedaleko od Beča u Austriji
• krštena: 30. studenoga 1865. u župnoj crkvi u Enzersdorfu
• zavjete položila: privremene 1883., doživotne 1892.
• zavjete krvlju potvrdila: 23. prosinca 1941. kod Sjetline
Djetinjstvo Karoline Anne s. Berchmane Leidenix obilježeno je ranim gubitkom oca. Zbog toga daljnji odgoj i obrazovanje prima, zajedno sa svojom mlađom sestrom, u zavodu Družbe Kćeri Božje ljubavi u Beču. Za vrijeme školovanja osjetila je duhovni poziv te je postala članicom te Družbe. Nakon prvih zavjeta poslana je kao učiteljica i misionarka u Bosnu, gdje ostaje do svoje mučeničke smrti. Tom je narodu služila s ljubavlju pedeset osam godina: podučavala je i odgajala djecu, voljela siromahe. Kao učiteljica novakinja, pet je godina odgajala mlade generacije sestara koje ju pamte po njezinoj pravednosti, plemenitosti i samodisciplini. Naravnu je strogost znala spojiti s dobrotom srca i razumijevanjem. Imala je veliku želju da mladima ulije dobar duh te da iz rastu u prave ljude. Bila je redovnica po Srcu Isusovu. Mudra i inteligentna, ali skromna i ponizna. Žena duboke vjere. Dva mjeseca prije mučeničke smr ti Bogu je najviše zahvaljivala za dvije milosti: za dar vjere i za dar redovničkoga poziva. Podnijela je mučeništvo sa 76 godina. Sve je sile upotrijebila da nas dobro pripravi za budući redovnički život i što više približi dragom Bogu. (s. Ljudevita Torbašinović) Za siromahe je imala uvijek i srca i razumijevanja,
(s. Valerija Trgovcević)
0 sestri Krizini
• rođena: 14. svibnja 1885. u Zburama kod Šmarjetskih Toplica u Sloveniji
• krštena: 14. svibnja 1885. u župnoj crkvi u Šmarjeti
• zavjete položila: privremene 1923., doživotne 1926.
• zavjete krvlju potvrdila: 15. prosinca 1941. u Goraždu
Kada je Jožefa s. Krizina Bojane imala šest godina, njezin je otac otišao u Ameriku i više se nije vratio. Majka je uložila mnogo truda i ljubavi kako bi prehranila i odgojila svojih pet kćeri i jednoga sina, koji je rano umro. Jožefa je pomagala majci te je od djetinjstva naučila brinuti o drugima, a zaboravljati sebe i svoje potrebe. U tridesetšestoj godini odaziva se Božjem pozivu, ostavlja domovinu Sloveniju i u Sarajevu ulazi u Družbu Kćeri Božje ljubavi. Nakon potrebne formacije i položenih zavjeta posvećuje se jednostavnom služenju u zajednici. Povjereni su joj poslovi u domaćinstvu, u praonici rublja, u vrtu te na poljoprivrednim dobrima pomoću kojih su se uzdržavale škole i zavodi Družbe. U svom životu i radu s. Krizina je bila tiha i šutljiva, no izrazito marljiva i požrtvovna. Za sebe je birala teže poslove, a sestrama je ostavljala lakše. U kontaktima s drugima resila ju je jednostavnost, skromnost i nenametljivost. Za svetom misom i susretom s euharistijskim Isusom u pričesti čeznula je svom dušom, ponekad sve do suza. Kao velika štovateljica blažene Djevice Marije druge je poticala da joj se utječu u svojim potrebama. Umrla je mučeničkom smrću u 56. godini života. Nikoga nije opterećivala svojim nedaćama ili nerazumijevanjem. Tiho je u sebi molila za blagoslov u radu, za svoje poglavare i sestre, (s. Blanka Kralj) Bila je puna Boga i kao da je uvijek o Bogu razmišljala. To se vidjelo po njezinu držanju,
(s. Beata Tomić)
0 sestri Antoniji
• rođena: 23. siječnja 1907. u Malom Lipju kod Novoga Mesta u Sloveniji
• krštena: 24. siječnja 1907. u župnoj crkvi u Hinju
• zavjete položila: privremene 1932., doživotne 1937.
• zavjete krvlju potvrdila: 15. prosinca 1941. u Goraždu
Jožefa s. Antonija Fabjan u ranom djetinjstvu ostaje bez oca, a u jedanaestoj godini umire joj i majka. Od tada brigu o djeci preuzima rodbina. Jožefu prihvaća majčina sestra, nastavlja je odgajati u kršćanskom duhu i utvrđivati u pravim vrijednostima. Kao djevojka osjetila je duhovni poziv te je u dvadettrećoj godini ušla u Družbu Kćeri Božje ljubavi u Sarajevu. U smisao redovničkoga života i predanja Bogu po zavjetima, u drugoj godini novicijata, uvodi je učiteljica novakinja s. Berchmana. Sestru Antoniju resile su mnoge vrline, osobito poslušnost, plemenitost i dosljednost. Svojim zvanjem nije se poigravala već je, kako govore svjedočanstva, vrlo ozbiljno shvatila i živjela svoje posvećenje Bogu. Poziv na svetost ostvarivala je obavljajući jednostavne poslove u praonici rublja, u vrtu te na zemljišnim posjedima u zajednicama koje su brinule o uzdržavanju odgojnih ustanova Družbe. Kao osoba bila je izrazito skromna, šutljiva, staložena i marljiva. Nikada nije govorila negativno o drugima. Smatrali su je uzor-sestrom. Svojom je smirenošću privlačila na nasljedovanje. Živjela je prema načelu koje je usvojila od tetke koja ju je odgajala: „Tko tebi učini zlo, ti njemu učini dobro.” Podnijela je mučeništvo kada je imala 34 godine. Oduševljena redovničkim životom te dosljedna u iz¬vršavanju onoga na što se obvezala. (s. Berchmana Leidenix) Nikada je nismo trebale moliti za uslugu jer je sestra sama vidjela naše potrebe i bila spremna da nam pomogne.
(nekrolozi sestara)
0 sestri Bernadeti
• rođena: 17. lipnja 1912. u Velikom Grđevcu kod Bjelovara (podrijetlom iz Mađarske)
• krštena: 18. lipnja 1912. u župnoj crkvi u Velikom Grđevcu
• zavjete položila: privremene 1932., doživotne 1938.
• zavjete krvlju potvrdila: 15. prosinca 1941. u Goraždu
Terezija s. Bernadeta Banja odrasla je u kršćanskom ozračju, u obitelji molitve, poštenja i rada. U ranoj mla dosti osjetila je duhovni poziv te je odlučila ući u Družbu Kćeri Božje ljubavi. Početni redovnički odgoj primila je u Koprivnici i Sarajevu. U drugoj godini novicijata učiteljica novakinja s. Ber chmana uvodi je u ljepotu i veličinu predanja Bogu po svetim zavjetima. Nakon po loženih zavjeta premještena je na Pale, gdje ostaje do svoje mučeničke smrti. Mjesto njezina rada i posvećenja bilo je kuhinja. Uložila je svu sebe u službu kuharice hrabro se suočavajući s raznim teškoćama. Bila je niska rasta te se kod posla morala služiti stolčićem, no sve je podnosila strpljivo i s ljubavlju. Naučila je pobjeđivati samu sebe i biti drugima na usluzi. Za nju kažu: Vjerna u malom. Zbog te svakodnevne tihe vjernosti Bog joj je u njezinoj 29. godini ponudio palmu mučeništva. Nije ju odbila, ostala je vjerna i u velikom. Nikad joj nisam jednu stvar dva puta ponovila. U poslušnosti je bila savjesna i spremna na žrtvu. (s. Maksimilijana Weisner) Ne sjećam se da sam je ikada vidjela nervoznu ili nestrpljivu. (s.Vitalija Oletić) Bila je malo srce i žila kucavica one male samostanske zajednice na Palama,
(s. Valerija Trgovčević)